U nastavku prenosimo riječ našeg počasnog člana Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata, dr. sc. Brune Šišića, kao i tekst izlaganja predsjednice Društva arhitekata Dubrovnik, koju nam je ustupio na uvid.
Poštovani kolege,
staru jezgru Dubrovnika i dio njegovog povijesnog predgrađa zajedno s otokom Lokrumom već pred mnogo godina registrirao je UNESCO kao dio svjetske kulturno-povijesne baštine. Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske i Udruženje hrvatskih arhitekata održali su 31.01.2013.g.u Zagrebu Javnu tribinu o akltualnostima vezanim za izgradnju golf-naselja na Srđu. Kao informaciju šaljem Vam tekst izlaganja predsjednice Društva arhitekata Dubrovnik, koja je u ime našeg Društva nastupila na toj tribini. Uz kolegijalni pozdrav, Bruno Šišić
JAVNA TRIBINA Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i Udruženja hrvatskih arhitekata, Zagreb, 31. siječnja 2013. god u 18 sati u prostorima UHA-e, Trg bana J. Jelačića 3/1
ŠTETNOST PROJEKTA NA SRĐU ZA KULTURNU BAŠTINU DUBROVNIKA
Mr. sc. Marija Kojaković, dia
predsjednica Društva arhitekata Dubrovnika
Prostor grada Dubrovnika zasigurno predstavlja:
PROSTOR ZAŠTIĆENOG GRADA SVJETSKE PREPOZNATLJIVOSTI – SLIKA GRADA I POVIJESNI KONTINUITET GRADA
SRĐ – POVIJESNI PROSTOR OBRANE GRADA
SLIKA GRADA – POVIJESNI MUZEJ NA OTVORENOM
1. PROSTOR KAO ZAŠTIĆENOG GRADA SVJETSKE PREPOZNATLJIVOSTI – SLIKA GRADA i POVIJESNI KONTINUITET GRADA
– Kad prilazimo Gradu putem visoko iznad mora iz smjera zračne luke imamo jednu od najpoznatijih vizura – slika grada Hrvatske i cijeloga Sredozemlja. U ostalom opis Grada Dubrovnika na listi svjetske baštine UNESCO-a sadrži riječi ‘biser Jadrana na dalmatinskoj obali’.
– Struktura grada čvrsto je smještena podno padina Srđa i s njim čini jedinstvenu i nerazdvojnu sliku. Slike su predodžba o proživljenom trenutku u prostoru. Dubrovačka povijesna jezgra ima svoj prostorni okvir i prepoznatljivu pozadinu urbane plastike koju bi megalomanska izgradnja platoa Srđ u potpunosti uništila.
– Agresivna gradnja platoa Srđ koja želi u svojoj megalomaniji i nesrazmjeri ‘totalizirati’ prostor, posve nefleksibilno bez osjećaja za harmonični razvoj s mjerom je ravna nasilju i nepravdi koja bi razorila integritet Grada i SLIKE GRADA.
– Ključno je pitanje kako to da prostorno planiranje najvećeg i najvažnijeg gradskog područja u Dubrovniku smije voditi potencijalni privatni investitor a ne demokratski i transparentno lokalna zajednica koja je dužna u prostornom planiranju prvenstveno štititi javni interes?!
– Odredbama za provođenje Prostornog i Generalnog plana Grada Dubrovnika se propisuje: “područje se uređuje tako da ni jedna građevina ne naruši prirodni krajobraz Srđa prema užem gradskom području, dakle ne smije biti vidljiva s obalne strane Grada” i “nove građevine ne smiju ugroziti vizure prema Gradu, tj. padine Srđa moraju ostati neizgrađene” u biti štite tu SLIKU GRADA i nisu niti malo slučajne, budući postoji pola stoljeća kontinuiteta u zaštiti ovog vrijednog prostora.
– Dubrovačku baštinu, ne predstavlja samo stara urbana jezgra omeđena zidinama, nego prostor Dubrovnika u cjelini (stara gradska jezgra, povijesna predgrađa kao i ljetnikovci Rijeke dubrovačke) s reljefom Srđa. Dubrovnik sa svojim okružjem (reljefom Srđa u pozadini) je temeljna vrijednost koja nadilazi nacionalne okvire i jednom kada je taj prostor s tim okruženjem zauvijek devastiran izgradnjom, nemoguće je stvoriti iznova prostor takve vrijednosti.
Masiv Srđa ima posebno naglašeno mjesto u aglomeraciji Dubrovnika. Srđ je osobito vrijedan prirodni predjel, ali i nedjeljiv dio kulturno-povijesnog krajolika povijesne cjeline Dubrovnika; najosjetljiviji i najranjiviji dio krajolika kojeg treba tretirati s najstrožom zaštitom s aspekta osjetljivosti na vizualne promjene, čijom bi se izmjenom izgubila posebnost i značajno umanjila vrijednost prostora zaštićenog kulturno-povijesnog grada svjetskog značaja.
Recipročna ovisnost kontrasta malog urbanog, kulturnog krajobraza grada Dubrovnika s prirodnim reljefom stjenovitog Srđa, nalik divljini, su prepoznatljiva slika koja čini cjelovitost identiteta nacionalne razine. Bitan je percepcijski integritet Dubrovnika s prirodnim zaleđem Srđa prepoznatljiv po svojoj prirodnosti i najfrekventnija je slika – pogled iz svakog njegovog dijela kako s morske vizure kod pristupa Dubrovniku s mora, tako i s cestovnog pristupa zbog dojmljivosti prvog susreta s pogledom na grad i tu se ne smije degradirati njegov prepoznatljiv prirodni okvir.
Slika grada je perspektivna vizura njegove treće dimenzije kojom se iz različitih smjerova geografskog pristupa identificiraju njegove strukturne prostorne, arhitektonske i simboličke vrijednosti, kao i njegova povezanost s krajolikom u kojem se razvijao.
Godine 1969. Generalni Plan Grada, projekta Južni jadran Srđ prepoznaje kao vrijednost i štiti ga u kategoriji zaštite “Rezervat prirodnog predjela“. Nadalje, u ovaj Plan su ugrađene Preporuke za zaštitu ljepote i karaktera pejzaža i predjela koje su još 1962. godine u Parizu na generalnoj konferenciji
Organizacije ujedinjenih naroda za odgoj, znanost i kulturu (UNESCO-a) razmatrane i usvojene. (Izolirani predjeli male prostranosti, prirodni ili gradski, kao i dijelovi pejzaža, koji su od iznimnog interesa, morali bi biti registrirani. Zemljišta, odakle se uživa krasan vidik, te zemljišta i zgrade, što okružuju markantan spomenik, morali bi također biti registrirani. Svaki predjel, zemljište ili zgrada tako registrirani, morali bi biti predmetom posebne odluke, propisno javljene vlasniku.)
Za lokalitet Srđ posebno se navodi sljedeće:
“Srđ /rezervat prirodnog predjela – Najosjetljivija i najugroženija zona koju treba tretirati kao najstrožu zaštitu. Granica ove zone ne završava grebenom, nego je prebačena jednim dijelom i na plato iznad grebena, da bi se spriječila tendencija izgradnje u neposrednoj blizini tog grebena, ili čak na samom rubu. U ovoj zoni isključuje se svaka izgradnja, osim u park šumi oko naselja Bosanka, gdje je regulirana izgradnja. Predio istočno od naselja Bosanka /borovi/ štiti se u kategoriji park šuma koja ima namjenu izletišta za Dubrovčane.”
U Prostornom planu (bivše) Općine Dubrovnik (1986.) prostor Srđa štiti se kao osobito vrijedno područje i to evidentirani objekt prirode općinskog značaja. U tekstualnom dijelu navodi se da je to evidentirani objekt „Srđ kao prirodni zeleni okvir za Dubrovnika“.
– Strategija prostornog uređenja Države (1997.) i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (1999.) su temeljni dokument prostornog uređenja i pretstavljaju osnovu za donošenje odluka u svezi zahvata u prostoru te izradi prostornih planova užih prostornih cjelina i planova na lokalnoj razini. U cilju očuvanja krajobraznih vrijednosti Program prostornog uređenja Republike Hrvatske ističe potrebu očuvanja prostornog identiteta gradova, koje se temelji na poštivanju jedinstvenosti svakog grada, na njegovoj povijesnoj slojevitosti te logici njegova rasta i preobražaja, što uključuje i zaštitu nekog povijesnog predjela u širem geografskom kontekstu, utvrđivanjem, procjenom i očuvanjem povijesno važnih vizura kao jedne od komponenata prostornog identiteta koja utječe na njegovu ukupnu vrijednost. Propisuje primjenu suvremenih načela u planiranju prostora kroz integralni pristup zaštiti prirodne i graditeljske baštine koji se zalaže za kompleksno sagledavanje prostora, u skladu s najnovijim međunarodnim konvencijama i preporukama. Očuvanje prostornog identiteta gradova treba temeljiti na poštivanju jedinstvenosti svakog grada, njegovoj povijesnoj slojevitosti te logici njegova rasta i preobražaja. Pri planiranju gradova, na načelima obzirnog razvitka, mora se odrediti koje je prostore nužno potpuno zaštititi (sukladno uvjetima službi zaštite graditeljske i prirodne baštine), gdje su mogući, a gdje nužni zahvati u cilju poboljšanja i koje su dopustive promjene gradskih struktura, a da to ne šteti trajnim povijesnim vrijednostima. Međutim, na nivou Hrvatske nije još izrađena krajobrazna osnova koja bi i za područje Dubrovnika vizualizirala bitne elemente koji definiraju osebujnost prostora. Iz razloga što za područje Dubrovnika nisu vizualizirani bitni elementi koji definiraju osebujnost prostora, potrebno je izuzetno pažljivo pristupati svakom novom UPU sa aspekta krajobraznih vrijednosti.
Prostorni plan Županije DN je propisao (članak 305/201. ) da do uspostave Krajobrazne osnove vrednovanje krajolika na županijskoj razini treba provoditi na temelju smjernica za očuvanje krajobrazne raznolikosti područja, seoskih krajolika i prostornog identiteta gradova utvrđenih Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske, kao i smjernica u Prostornom planu županije DN za polazišta u izradi prostornih planova užih područja.
Europska konvencija o krajobrazima kaže da je krajobraz vrlo važan za dobrobit pojedinca i društva, te da zaštita, upravljanje i planiranje krajobraza nameće prava i obveze za svakog.
– Također Zakon o prostornog uređenju i gradnji u člancima 7,8,9 i 10 govori o Ciljevima prostornog uređenja i gradnje gdje izdvajamo članak 10 alineja 3: ‘ U izradi i donošenju dokumenata prostornog uređenja mora se posebno uzimati u obzir osjetljivost prostora, odnos prema skladu i krajobraznim vrijednostima, neobnovljivim i obnovljivim prirodnim dobrima i kulturnoj baštini, te ukupnost njihovih međusobnih utjecaja kao i međusobnih utjecaja postojećih i planiranih zahvata u prostoru.’ Ovo je bitna odredba prema kojoj se moraju uskladiti sve razine prostornog planiranja.
Prostorno planiranje najvažniji je instrument za napredak ili propadanje nekog područja.
Danas imamo situaciju kad za ‘urbano planiranje’ nastupa katastrofa jer pod nasrtajem potencijalnih investitora i mešetara, svi se ‘problemi’ žele riješiti u vremenu jedne generacije ne dajući prostora ni vremena budućim generacijama i njihovom nasljeđu. Ti potencijalni investitori nam nameću zakone, svoje, nama tuđe logike, koja nema veze s našim Gradom i razbija svaku njegovu urbanu, kulturnu i prirodnu logičnost i strukturu. Tu vidim odgovornost svih nas, moramo poštovati to prošlo i sadašnje ‘biće’ slike grada ali i u ‘mjeri grada Dubrovnika’ moramo mu dati dovoljno života da ne postane hram, treba ‘misliti’ Dubrovnik i uvažavati njegovo povijesno mjerilo.
Proširenje građevinskog područja naselja Bosanka (tj. gradskog kotara Ploče iza grada) planirano je prvi put 2005. godine kada je donesen Prostorni plan uređenja Grada Dubrovnika. Stručni kriteriji za definiranje stava o primjedbama prispjelim na prijedlog prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika usvojeni su radi definiranja stručnog stava o širenju građevinskih područja.
Kriteriji su bili sljedeći:
Sve primjedbe razmatraju se u kontekstu zaštite kulturno povijesnih, krajobraznih i prirodnih vrijednosti prostora, a širenje građevinskog područja prihvaćeno samo uz uvjet da ne postoji sukob s režimom zaštite prirode.
Proširenje građevinskog područja naselja Bosanka nije bilo u skladu s usvojenim Stručnim kriterijima, jer je planirano na području koje predstavlja prirodni zeleni okvir Grada i postoji sukob sa režimom zaštite prirode tj prirodnih krajobraza detaljno elaborirane kroz Plan, koji vuče svoje postavke još od planova iz 1969. tj 1980, tj Konvencije o zaštiti, Strategiji, Programu, UNESCO, Prostornom planu županije ovo građevinsko područje je potpuno suprotno svim planskim usmjerenjima.
Što je bio pravi razlog unošenja ovog građevinskog područja protivnog prostorno-planskim odredbama nije jasno, međutim kao da je ostavljeno da se kroz planirani UPU još jednom provjeri mogućnost izgradnje na ovom području i nije slučajno što je ostala odredba o vidljivosti i neplaniranju na padinama….,
Molimo ministricu kulture da povuče Suglasnost za UPU Bosanka, koju smatramo iznuđenom, i da ne dozvoli da se napravi nepopravljiva šteta Gradu svjetske baštine. Ratna razaranja i štete od potresa mogu se popraviti a pretjeranom izgradnjom uništava se prostor zauvijek.
Prostorni plan uređenja Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“
broj 7/05. i 10/07.) za Osobito vrijedni predjel u članak 81. u kojem se daju uvjeti
gradnje za Izdvojeno građevinsko područje rekreacijskog centra s golfom na Srđu
(R1-100 ha, R2) se kaže između ostaloga “Pri uređenju rekreacijskog centra s
golfom na platou Srđa, potrebno je poštovati ove uvjete:
– područje se uređuje tako da ni jedna građevina ne naruši prirodni krajobraz Srđa prema užem gradskom području, tj. ne smije biti vidljiva s obalne strane Grada, te
u članku 130. navodi osobito vrijedne predjele – prirodne krajobraze koji su prema Prostornom planu Dubrovačko-neretvanske županije zaštićeni u toj kategoriji. Tako između ostalog navodi – Srđ s naseljem Bosankom.
Ne bez razloga, sva ova ograničenja i uvjeti, koja se tiču vizualne osjetljivosti ovog područja, propisana su i za uređenje sportsko – rekreacijskog parka sa golfom na platou Srđa, čije građevinsko područje rekreacijske namjene zahvaća druge izložene dijelove platoa.
Napominjemo, da zaštita ovog prostora kroz prostorno plansku dokumentaciju ima svoj kontinuitet još od 1969. godine, i to u različitim kategorijama ali uvijek stroge zaštite uz izričitu zabranu gradnje.
Razvidno je da je kategorija zaštite za osobito vrijedan predjel – prirodni krajobraz proizašla iz potrebe zaštite pejsažnih/krajobraznih vrijednosti koje su se bivšim Zakonom o zaštiti prirode štitile kao rezervati prirodnih predjela.
Studija vizualnih utjecaja novog sportsko-rekreacijskog centra i ostale
gradnje na platou Srđa na prostor i ukupne slike Grada Dubrovnika izložena je javnosti 22. listopada 2012. godine u sklopu Škole Grada AF u Dubrovniku.
Tom prilikom je postavljena i izložba. Izrađivač Studije prof.dr.sc. Sonja Jurković je jedna od kreatorica studije Krajolik koja je rađena u sklopu Strategije i Programa prostornog uređenja RH.
Ona kaže:
Povijesni grad se smjestio na svom izgrađenom i štićenom mjestu kao nukleus i fokus cjelokupnog prostora povijesnog i daljeg života Grada. Ta upečatljiva i jedinstvena slika je ucrtana u memorijsku mapu ljudi, kako na starim tako i na novim prikazima Dubrovnika.
Srđ predstavlja stabilnu kulisu za Grad na morskoj pozornici. Vrijednost pogleda Dubrovnika na platnu Srđa je u snažnom i jedinstvenom
djelovanju dubrovačkih zidina, te planova koji se nižu u podnožju padine i koji čine jasan rub urbanog poteza, te zaštito zelenilo, a kao kruna stoji obris hrbata.
Prirodni ekran padina Srđa najosjetljiviji je prostor za promjene koje bi mogle narušiti vizualne vrijednosti. Na panorami prostora gledano s tvrđe na Lokrumu mogu se utvrditi najranjivija mjesta.
To je prije svega, sam vrh Srđa s tornjem i utvrdom Imperial. Svaki veći zahvat koji bi zadirao u arhitekturu i mijenjao njezin karakter narušio bi povijesnu sliku. Padina ispod tog vrha mora ostati slobodna i ne trpi promjene pa makar se radilo o hortikulturnom uređenju.
Posebno je ranjiv rub platoa. On ne trpi nikakvu promjenu jer ona narušava geografsku tipologiju. Duž tog ruba neprihvatljiva je izgradnja, pa makar se ona pojavila u drugom planu iza brda. Za izgradnju koja se u budućnosti može dogoditi oko Bosanke potrebno je dobro odmjeriti gustoće i visine izgradnje, da se gusta izgradnja ne bi nametnula kao strani element u prirodnom zaleđu.
Naposljetku, potrebno je održavati jasni rub i granicu između rasta grada i njegovog prirodnog okvira.
Iz svega navedenog vidljivo je da se od 2005. do 2010. godine radilo na Prostorno-programskoj studiji koja je ispitivala mogućnost gradnje
na platou Srđa golfskih igrališta, popratnih sadržaja u golfu, te turističkih vila. Županija je na učestale upite o usklađenosti programa izgradnje na platou Srđa s prostorno-planskom dokumentacijom šireg obuhvata očitovala se mišljenjima koja su upozoravala na neusklađenost s odredbama planova šireg obuhvata.
Ovom elaboratom nastoji se objasniti ono što je očito ali i reći da nismo protiv golfa i nužnog što uz to ide ali u okvirima zadatih parametara iz PPDNŽ , PPUG i GUP-a.
Očito je da investitor ima velikog utjecaja na sve strukture i da Plan ne želi uskladiti s odredbama koje utječu na vidljivost iz Grada, budući su to najatraktivnije lokacije i donose najveću dobit pri prodaji nekretnina.
Ovim elaboratom dokazan je kontinuitet zaštite slike Grada kroz prostorno-plansku dokumentaciju od prvih planova rađenih na ovom području do dana današnjeg.
Studija utjecaja na okoliš je započela izradom na preporuku Ministarstva
graditeljstva i prostornog uređenja (“postupak procjene utjecaja na okoliš treba provesti istovremeno s postupkom izrade UPU-a kako bi se mjere zaštite okoliša mogle ugraditi u konačno rješenje UPU-a”).
– I. sjednica komisije za provedbu SUO bila je 20. 07. 2012. godine i Studija je vraćena na doradu,
– II. sjednica je bila 22. 10. 2012. kada je Studija ponovno vraćena na doradu.
– U Tijeku je isforsirana Javna rasprava SUO Golfa na Srđu koja je već definirala bitne nedostatke studije te je Povjerenstvo treba istu bitno modificirati ili odbaciti. Također, isforsirano i manipulirano se provodi Javna rasprava o UPU sportsko rekreacijskog centra s golf igralištem na Srđu unatoč protivljenju većine građana i stručne javnosti.
2. SRĐ KAO POVIJESNI PROSTOR OBRANE GRADA
– Radi se o psihološkom kriteriju ali i realnom kriteriju jer je to zaleđe, brdo Srđ, i u Domovinskom ratu obranilo grad.
– Godine 1992. Dubrovnik je osjetio zašto je plato Srđa morao kroz povijest ostati neizgrađen i bio je vojna i strateška točka obrane Grada. To je dakle područje kojim mora upravljati Grad koji mora biti sigurno zaleđe obzirom na neposrednu blizinu granice pa iako živimo u 21. stoljeću.
– Brdo Srđ od davnina je bilo prirodni zaklon grada Dubrovnika od bure, ali i najezdi raznih osvajača koji su kroz povijest u više navrata pokušavali osvojiti tadašnju Dubrovačku republiku.
Na brdu Srđ je, nakon što je Napoleonova vojska na prevaru osvojila grad Dubrovnik, započela gradnja utvrde Imperial koju je dovršila Austro-Ugarska. Utvrda je imala velik strateški utjecaj za obranu grada s njegove sjeverne strane. Tijekom Domovinskog rata utvrda Imperial je odigrala najzačajniju ulogu od svoje izgradnje. U i na utvrdi su bili obrambeni položaji Hrvatske vojske na kojima su hrabri branitelji uspješno odolijevali najžešćim napadima agresorske vojske i JNA. Dana 6. prosinca 1991. godine, za vrijeme najžešćeg napada na Dubrovnik, neprijateljska vojska je, uz podršku JRM, uspjela doći na samu utvrdu Imperial, ali su branitelji Srđa, potpomognuti topničkom paljbom, uz nadljudske napore uspjeli obraniti utvrdu, a samim tim i grad Dubrovnik od okupacije i tragične destrukcija.
Moram reći i ono što me jako boli zadnjih desetak godina i sve mi je teže i mučnije. Naša spasiteljica – tvrđava na Srđu – sramno je data u koncesiju nekretninskim špekulantima – tako zv. Developerima i propada. Vrijedni izlošci koji bi trebali biti u ovom živom Muzeju domovinskog rata propadaju jer su još rupe od granata u stropovima. Sram nas bilo i mislim da je konačno dosta toga. Tu koncesiju treba odmah prekinuti treba krenuti u arh-urb. natječaj za obnovu tvrđave, kao što je to predviđeno Javnom nabavom za javne objekte i krenuti u obnovu. Radovi na obnovi i uređenju ovog izuzetnog povijesnog i graditeljskog spomenika teći će sporo i ne će predstavljati nikakav teret za gradski proračun, a vraćati će nam ponos i vjeru u sebe.
SLIKA GRADA JE KAO POVIJESNI MUZEJ NA OTVORENOM
Dubrovnik je na UNESCO-voj listi svjetske baštine od 1979. u površini od 24,7ha. Proširenje na predgrađe Pile, Lovrijenac, predio iza Grada, Lazarete, Revelin i otok Lokrum s dodatnih 72 ha upisano je 1994. godine.
Ukupno zaštićeno područje na listi svjetske baštine je 96,7 ha s kontaktnim područjem površine 53,7 ha.
Dubrovnik, kasnosrednjovjekovni planirani grad na južnom dijelu hrvatske obale istočnog Jadrana, svojom povijesnom jezgrom smještenom podno brda Srđ, sačuvao je kroz stoljeća do danas karakter jedinstvene urbane cjeline definirane gradskim zidinama, koja ima značajno mjesto u povijesti gradogradnje. Iako znatno uništen potresom 1667. godine, Dubrovnik je uspio očuvati svoje gotičke, renesansne i barokne crkve, samostalne palače i fontane.
Tijekom Domovinskog rata 1991. godine, Stari grad je bio stavljen na Listu ugrožene baštine do 1998. godine. Radi razaranja stare jezgre tijekom Domovinskog rata, Dubrovnik je obnavljan i putem programa UNESCO-a.
S obzirom na povećan rizik po kulturno i prirodno naslijeđe u svijetu, 1972. godine, na Generalnoj konferenciji UNESCO-a, usvojena je Konvencija o zaštiti Svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa. Konvencija iz 1972. godine predstavlja jednu od tri konvencije UNESCO-a koje tretiraju kulturno naslijeđe.
Osnovni cilj Konvencije o zaštiti Svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa je identifikacija područja kulturnog i prirodnog naslijeđa koje se nominira za Listu svjetskog naslijeđa.
Da bi se neko kulturno dobro ili područje nominiralo za Listu svjetske baštine, kao preduslov, mora posjedovati izuzetnu univerzalnu vrijednost koja se definira na osnovu postavljenih kriterija spomeničke cjeline (grupe razdvojenih ili povezanih građevina koje zbog svoje arhitekture, homogenosti ili položaja u predjelu posjeduju izuzetnu univerzalnu vrijednost);
Kada se dobro upiše na Listu svjetske baštine očekuje se da će vrijednosti koje čine njegov univerzalni značaj, biti trajno očuvane.
Neprihvatljive su bilo koje aktivnosti koje umanjuju univerzalnu vrijednost i autentičnost Dubrovnika.
Stari Grad Dubrovnik (povijesna jezgra Dubrovnika) je kulturno dobro – graditeljska baština iznimne vrijednosti i predstavlja najznačajniji biljeg hrvatskog identiteta u svjetskim razmjerima.
Takvo kulturno dobro je od posebne važnosti za Republiku Hrvatsku, a postupak zaštite takvog kulturnog dobra usmjeren je na potpuno očuvanje izvornosti kako njega, tako i njegovog povijesnog i prostornog okoliša.
Izgradnjom na vidljivim dijelovima padina Srđa zauvijek bi se devastirao povijesni i prostorni okoliš ovog kulturnog dobra i time bi se nanijela nepovratna šteta. Odsutnost bilo kakve gradnje na padinama Srđa je od izuzetne važnosti radi očuvanja slike grada Dubrovnika, kao kasnosrednjovjekovnog planiranog grada na južnom dijelu hrvatske obale istočnog Jadrana, smještenim podno brda Srđ.
S obzirom na kontinuitet zaštite, kroz prostorno-plansku dokumentaciju i time potvrđenu nespornu vrijednost ovog prostora, potpuno je jasan značaj i razlog urbanih pravila propisanih u odredbama za provođenje GUP a Grada Dubrovnika za ovo područje. Odredbe prostorno-planske dokumentacije proizišle su iz postulata
urbanističke i arhitektonske struke, te konzervatorskih principa, tj. potrebe zaštite vizura i slike grada – zaštićene cjeline svjetske baštine.
Potrebno je revidirati stručno rješenje UPU-a Bosanka i UPU-a ŠRC s golfskim i igralištem i turističkim zonama Bosanka jug i Bosanka sjever, poštivajući smjernice za planiranje koje su proizašle iz dokumenata šireg obuhvata, tj PPDNŽ-a, PPUG-a i GUP-a Grada Dubrovnika, te Zakona.
Zakon je decidiran kada kaže da dokumentom prostornog uređenja užega područja mogu se propisati stroži kvantitativni i kvalitativni uvjeti i mjere za provedbu zahvata u prostoru, odnosno viši prostorni standardi od onih propisanih dokumentom prostornog uređenja širega područja, te se ne moraju planirati sve namjene prostora određene dokumentom prostornog uređenja širega područja kao mogućnost.
To znači da je GUP dao mogućnost planiranja mješovite namjene na određenom građevinskom području, ali da je uz tu mogućnost dao i uvjet u kojem se navodi da se objekti ne smiju vidjeti.
Ne samo analizama nego i prostim okom je dokazano da će se objekti na dijelu planiranog građevinskog područja vidjeti, stoga je potrebno na dijelovima vidljivim iz grada UPU-om – ne planirati gradnju.
Slijedom rečenog, a s obzirom da se uvjeti razgraničenja, uređenja i građenja unutar građevnog područja određuju urbanističkim planovima, potrebno je cjelovitije sagledati ovaj prostor, uvažavajući sva navedena ograničenja proizašla iz krajobraznih vrijednosti prostora, te odrediti dio građevinskog.
Gradnja tako golemog naselja planiranog UPU-om Srđ na 359 ha od čega je 20 ha naselje Bosanka i poljoprivredne površine, a 20 ha turistička naselja Bosanka sjever i jug dok 310 ha zauzima golf, s preko 200.000,00 m2 izgrađene površine (što je ekvivalent 3330 stanova po-apartmana po 60 m2 za 4 osobe) i ogromnom infrastrukturom te daljnjih 105.000,00 m2 izgrađene površine na dodatnih 20 ha turističkih naselja Bosanka sjever i jug je dvadeset puta veće od gradske jezgre Dubrovnika i u njenoj neposrednoj blizini tako u potpunosti može uništiti prirodno i društveno okruženje.
Jedino što je realno i što su izrađivači smjeli predložiti je da se UPU ŠRC-a s golfom na Srđu planira prema Kriterijima i smjernicama savjeta za izgradnju RH i svede u okvire od 100 ha za golf igrališta s 18 i 9 polja i s ukupno i najviše 24.000 m2 bruto razvijene izgrađene površine( a predloženim planom je predloženo 10 puta više), a 200 ha predvidi za osnovnu namjenu plana tj. Sportske i rekreacijske sadržaje-nogometno igralište, sportska dvorana, bazen i druge sadržaje za javnu namjenu kao što je to Gradsko vijeće Dubrovnika donijelo Programom za športske sadržaje na Srđu pred godinu dana.
Prijedlog Društva arhitekata Dubrovnika je da se hrbat Srđa uredi kao povijesni park, naselje Bosanka regulira, uredi i proširi sa svim gradskim i javnim sadržajima koji će služiti i turističkim naseljima, sportskim sadržajima i golf,u te tako postane uređeno naselje Grada.
Nelegalnim i netransparentnim povećanjem površine za golf igralište sa 100 ha na 310 ha u prostorno planskoj dokumentaciji znači – kako je to nazvao Jurica Pavičić .- upadanje u urbanističko-klijentalističku močvaru iz koje treba hitno izaći jasnom prostornom strategijom kojom bi se postiglo da prostor Grada Dubrovnika dobiva novu kvalitetu u osmišljavanju i ostvarivanju suvremenih evropskih standarda za gradove svjetske baštine.
Podijeli: